Glogonj


Zmaj  

Srpski
English
German

 

    Svakaki čuda sam vido u moj vek, al sam još više slušo di ljudi otim pričadu. Deda Boga stoput pripovedo kako usto jedared na Preobraženje pa vido tamonaka spram pločičkog atara tri sunca i dva meseca odjedared. P'onak neki verujedu, neki ne verujedu. Kažedu, mora da se dudare nalizo, a pose mogo da vidi i svetog Ignjata Bogonosca, ako je 'teo. Ne da grešim dušu, volo deda Boga da potegne ko što svi voledu, al nikad zajutra rano. A prošo sveta, ratovo u Galiciju, tri godine u ropstvo provo, umo i ruski i švapski i madžarski divaniti. I onak bidi tuna pametan.
       Kad kuma Smilja pričala kako joj se prikazo sveti Arandjel i reko da je ona fina i poštena, dabom da joj niko nije verovo, manda nikad dudaru nije metla u usti, jel se još otkade za njome repovi po selu vučedu.
       Kad padne zvezda, to je svaki vido. Osobito uleto kad je vedro, pa padadu na sve strane, ne znaš di bi pre gledo, a mati kaže da ćutim, jel se to duša 'rišćanska iz ropstva spasla, p' onak ako kom kažeš oće ponovo da je uvatidu.
      Zmaja nisam vido, a mlogi pričadu da jesu. Učitelj Jerković kazo da je to makaršta i da zmajovi postoju u priče i pesme i da od sviju preznaje sam Zmaj Jovu. Kaže, ako su vidli štogod, kako pričadu, po njegovim to mož da bide sam kometla i ništa drugo.
     Ja nijedared, a Bisa Pašina dvared. Prvi puta kad išli u kosidbu na Skošac. Podjedu zajutra rano, noć još bila, dva-tri sata, ako i bilo tolko, nije više. Pošli ranije, da pravu užadi dok je rosa. jel ako nema vlagu, oće slama da se krja. Išli nakoli, Lala i čika Mila napred na sic, a Bisa, Radmila i baba sedidu na baskiju što bila metuta preko lotri. I još bili nji dva kosca u šaraglje. Kad prešli drum već ćedu tamonaka blizu njive, kad nešto leti... kaže, snisko leti, malko više neg što je njina kuća. Tako glava tolka, a tako rep dugačak odnatrag. I sve pucka, kaže ko kad Velja kuje pa frcadu varnice. A smrdi ko kad kopito konjsko gore. Čika Mila kad vido to čudo skine oma aljinu s njega, leto jeste al zajutra ladno pa pono, pa baci tu aljinu Bisi i Radmili naglavu da ne gledadu, das ne uplašidu. Svi, kaže, lepo vidli, došo od Pločice pa preko atara udari tamonaka na Omoljicu. A drugi put, kaže izišla izštale, bila da pomuze, kad eto ga, leti. Preko kuće, a pose uvati pravac na Ponjavicu. Pa sade, što kažedu, bidi popo čovek